KARAVANIĆ, Blaž

KARAVANIĆ, Blaž, povijesni pisac (Pag, 11. I. 1872 — Pag, 27. II. 1954). U Zadru završio klasičnu gimnaziju u Zmajevićevu sjemeništu 1892. te 1896. diplomirao teologiju i bio zaređen za svećenika. Služio u župama Rodaljice i Medviđa 1896–1900, bio župnik Barbata na Pagu 1900, Poljica i Dračevca Ninskoga 1900–10, Privlake 1910–21, Bokanjca 1921–26. te Predošćice na Cresu 1944–46. Kanonikom i dekanom Stolnoga kaptola Svete Stošije postao 1926, arhiđakonom 1927. Od 1926. profesor u Zmajevićevu sjemeništu te arhivar i kancelar Nadbiskupskoga ordinarijata, a od 1943. prepozit Stolnoga kaptola i papin prelat. Bavio se arhivskim istraživanjem te u rukopisu među ostalim ostavio radove o crkvi i samostanu paških benediktinka – prema njegovu rukopisu i onomu M. L. Ruića u Pagu je 1983. priređeno izdanje Samostan i crkva časnih sestara benediktinki u Pagu – o povijesti Predošćice i paških solana te o znamenitim Pažanima. Posmrtno su objavljeni njegovi autobiografski zapisci (2004), paška povijest u stihovima (2004) te opsežna, nedovršena građa za povijest Paga (2006). Rukopisi mu se čuvaju u paškom Župnom uredu, Arhivu Stolnoga kaptola u Zadru te u rodbine.